Jedna nakon krize

Evo i mene konačno!Uh, već sam i zaboravila kako je ovo dobro! Kao da me nije bilo mjesecima… a tako se nekako i osjećam… van svega… kao da me netko katapultirao s Marsa.
Znate ono: dođete doma s posla, iza vas je još jedan naporan i koma dan i jedva ste dočekali doći doma i uzeti kistić u ruke… a bitumen je već odavno pred očima i u mislima… ali ništa! Bez ideje! Ništa se ne događa, tražite, kopate, slino se trudite, ali jednostavno ne ide… Za ovo nemam „dobru“ salvetu, treba mi drugačija kutija… čak je i savršeni print Rosine ostao po strani i čeka „bolje dane“! Halo??? Što se to događa? Već sam se i zabrinula! Ajde još ova kriza na osobnoj razini…. Ali ova kreativna?

Sinoć mi je konačno „zabljesnulo“ pred očima. Čim sam ju vidjela, odmah mi je ta salvetica zapela za oko, jednostavno mi je sjela na prvu. A što mogu kad jednostavno obožavam te „country“ motive i ne mogu im odoljeti! Salvetica je tu, a sve ostalo je samo priča.
Malo čipke na poklopcu, malo čipke sa strane, salvetica gore… pa šmirglanje za nježan starinski štih… pa krpice, te divne country krpice u kombinaciji s čipkom tako podsjećaju na one prekrasne starinske stolnjake u prirodi na pikniku. U nedostatku crvene čipke, poslužila je obična bijela, samo je ofarbana crvenim akrilom. Već zamišljam tople kiflice ili možda domaći topli kruh s maslacem… (a baš sam gladna!)…

I gotova je moja curska, romantiš country kutijica!!! It is so like me!!!

Ja konačno sretna i zadovoljna, tješim se, ajde, bar sam izašla iz jedne (kreativne) krize, kad dođe moj dragi i pita me: „A kaj buš još radila na njoj?“ Sva u čudu gledam ga ja… „Pa gdje je bitumen?“ NE! „A one tvoje točkice?“ NE! „A malo ju zaprljati?“ NE! Meni se sviđa baš takva kakva je!!! „Dobro onda, oprosti, samo sam pitao…“
P.S. Nadam se da će se vama više svidjeti. Ako ništa drugo, barem je jedna kriza iza mene… barem se nadam!

For someone special

Kroz naš život prođu i prolaze mnogi ljudi. Nekima ne zapamtimo ni ime, neki su dio našeg života jer tako „mora biti“, neki su nam u određenom razdoblju života nezamjenjivi, no s vremenom nas putevi odvedu u drugom smjeru pa se na kraju pitamo :“Što mi je to trebalo?“… nekada se čak i pokušavamo sjetiti što je bilo tako posebno i kuda je sve to nestalo.

Postoje ljudi koji u naš život uđu iznenada, kada to najmanje očekujemo, a ostaju tu zauvijek.
Postoje ljudi kojima znamo samo ime i još par nevažnih sitnica, a tako su nam dragi… i posebni, na jedan i nama samima neobjašnjiv način. Možda se nikada i nećemo bolje upoznati, možda se nikada i nećemo družiti, možda ćemo zauvijek biti samo poznanici… a oni će zauvijek biti TU, promijeniti nas kao osobe, otvoriti nam nove svjetove i poglede, naučiti nas novim stvarima o kojima smo mislili da znamo apsolutno sve… ohrabriti nas da budemo to što jesmo i sa sobom donijeti tisućiti dio naše životne slagalice koji je nedostajao.

Ovo je za jednu posebnu osobicu koja to ne zna…

I'm a Cat person!

Danima slažem i preslagujem svoje salvetice i gledam ih već po stoti puta… Čekam da mi „zabljesne“ pred očima, da se pojavi neka ideja, ali ništa. Sve su mi već postale iste, pomalo i dosadne… ružice, ornamenti, pa opet ružice… i tada je pojavila moja „fiks“ ideja: mogla bih napraviti jednu „mačkastu“ u svom stilu. Za sve one koji ne znaju (ima li takvih?): Majto je velika ljubiteljica mačaka! Jednostavno obožavam mačke, ta divna stvorenja, djeluju mi tako mistično i tajnovito, valjda je to razlog zašto me tako privlače, a otkriti i prokužiti mačji karakter, za mene je to slučaj za znanstvenu ekspertizu!
A zašto sam napisala „fiks“ ideja? Zato što nisam mislila na bilo koju mačku. To je drugi dio priče o mačkama… Osim živih, obožavam Rosina mačke! U gradu Zagrebu pronaći salvetu s Rosina macama gotovo je nemoguća misija (pišem gotovo u nadi da nisam tražila na pravim mjestima)! Oduševljenje mi je naglo splasnulo, potraga bezuspješna… što sada? Sjetim se printanja, to bi moglo upaliti! Tu počinje drugi dio problema!
Isprintala sam željeni motiv na salvetu bez problema… ali njegovo lijepljenje … prava noćna mora! Print u dodiru s ljepilom za decoupage: katastrofa! Boje su se razlile, međusobno pomiješale i nastao je pravi „bučkuruš“, a od Rosina maca ni „M“! U drugom pokušaju ostavila sam print salvetu da se osuši 24 sata, nakon toga dobro sam ju zapeglala, ostavila da se osuši još 24 sata, ali ništa! Možda je print prejak… Polako sam već gubila nadu i volju. Ali kako sam ja uporna osoba, pokušaj treći: na poklopac kutije print salvetu zalijepila sam uz pomoć trika s peglom i bila sam zadovoljna rezultatom s obzirom da je površina blago neravna zbog čipke na poklopcu (volim si otežati, ha?). Ali glavni problem ostaje, kako ju zaštititi, čime polakirati? Ostala je još jedna mogućnost: akrilni auto lak kojeg nisam probala jer sam bila uvjerena da će „pojesti“ salvetu. Uspjela sam! Print je ostao očuvan! A sve drugo je mačji kašalj!
Uz pomoć krep trake donji dio kutije obojala sam u nekoliko boja sličnim onima na salveti. Višak boje odstranila sam finim brusnim papirom kako bih na određenim mjestima dobila malo pohabani, starinski štih. Nedostajao je neki detalj, pa sam uz pomoć šablone posebno napravljene za ovu kutiju (hvala mom svekru, moj svekar je najbolji na svijetu!) na prednju stranu aplicirala natpis i nekoliko šapica. Slično je i u unutrašnjosti kutije. I to je to! Dosta muke, ali na kraju se isplatilo.

P.S. Serafino me već čeka, uskoro opet krećem u akciju!

I hope you like it!

Moja prva nagrada!

Stigla je moja prva nagrada!!! U početku sam mislila da je to neka zabuna, zapravo bila sam sigurna u to, ali kada sam shvatila da se to zaista događa mojoj sreći nije bilo kraja! Da sreća bude još veća nagradu mi je proslijedila Ivana, a njezin blog Kek's made jedan mi je od nadražih.

Dakle ovako, zadatak je odgovoriti na nekoliko pitanja i nagradu proslijediti dalje!

1. Zašto si stvorila blog?

Ideja o stvaranju bloga dogodila se spontano, ali je realizacija te ideje jako dugo trajala, što zbog mog neznanja da sama napravim blog, što zbog moje neodlučnosti. Ovim putem želim se zahvaliti Tei koja je realizirala tu moju blog ideju i bez koje mog blogeka ne bi bilo. A zašto? Zbog razmjene iskustava, ideja, savjeta i mišljenja!

2. Koju vrstu blogova čitaš?

Uglavnom čitam kreativne blogove, tematika nije važna.

3. Imaš li omiljenu marku dekorativne kozmetike?

Gotovo nikada se ne šminkam i nemam neku marku dekorativne kozmetike koju posebno preferiram. Prije bi se moglo reći da zbog jako osjetljive kože lica koristim medicinsku kozmetiku, a za posebne prigode šminkanje prepuštam stručnjaku.

4. A odjeće?

Volim otkačenu odjeću atipičnih krojeva i apsolutni broj jedan u svijetu odjeće za mene je Desigual. Često zavirim i u Miss Selfridge je volim ženstveni retro stil. Mašnice, volani, cvjetići… that's me!!!

5. Koji proizvod dekorativne kozmetike ti je najbitniji?

Možda sjajilo za usne… još ako je voćnog okusa i ako miriši… mmmm….

6. Koju boju najviše voliš!

Volim ih sve, apsolutno sve, ali ako moram neke izdvojiti, moji favoriti su ljubičasta i zelena.

7. Tvoj parfem?

Trenutno Armani Code,a inače preferiram Bvlgari parfeme (za mene siguran izbor).

8. Koji film najviše voliš?

Hm, da li odgovoriti na ovo pitanje ili ne? Ja sam jedna emotivna (blago rečeno!), beskrajno romantična, nježna i nostalgična dušica pa i nije teško za pretpostaviti kakve filmove najviše volim… ljubavne. Znam, sada će mnogi od vas kolutati očima, a što mogu, to sam ja! Moja tri najdraža filma : „The story of us“ (monolog M. Pfeiffer na kraju filma o djevojci s kacigom na koji se i frajer kao što je B. Willis gotovo rasplače, životna priča puna detalja)

„When a man loves a woman“ (A. Garcia, treba li još nešto?)

„Titanic“ (ovdje bolje da ništa ne komentiram!)

9. Koje države želiš posjetiti i zašto?

Moja životna želja je Afrika, putovanje u Keniju! Fascinira me taj kontinent s tisuću lica i naličja, toliko bogat i siromašan u isto vrijeme. A ja kao nesuđeni zoolog i ljubitelj divljih mačaka u Africi… sanjam o tome! Trebam li spomenuti Masai ratnike? Moj avanturistički duh nikada ne miruje!

Toliko od mene, još jednom hvala Ivani da divnoj nagradi koju ja dalje prosljeđujem:

1. Hobby Chic

2. Mice Torbice

3. Biljana Shabby

4. Mare

5. Art Drops

6. I naravno Ivani (Kek's made) od koje sam nagradu i dobila! Hvala!

Priča jedne "Međimurske"

Bila jedna škrinjica koja je u svom drvenom životu doživjela sve i svašta… toliko preobražaja i transformacija da ih je sve teško i zapamtiti. Sigurno znate o čemu pričam! U glavi imate savršenu ideju, ali kad ju provedete u djelo shvatite da „to nije to“, da nešto nedostaje, a ne znate točno što. Tako je bilo i s ovom škrinjicom.

Trebala je biti zeleni licitar… pa jedna klasična vintage box… doživjela je ona i neuspjeh s 2k lakom… recimo da je bila moj „pokusni kunić“. Dugo je tako ona stajala na radijatoru u kuhinji i čekala bolje dane. Jedan dan kad sam kraj nje prolazila, zastala sam. Teško je to objasniti (inače ne razgovaram s predmetima, ha ha), ali djelovala mi je žalosno, sva takva nikakva i ofucana… Pomislila sam :“Daj Martina, napravi nešto od nje!“, a ofucanka s radijatora kao da me je razumjela.

Uzela sam bojice u ruke i krenula. Prvo sam ju obojala zelenom akrilnom bojom. Uz pomoć krep trake na poklopac sam dodala čipku, pa nekakav „kao shabby“ na rubovima poklopca. Čipka u kombinaciji sa zelenom bojom toliko mi se svidjela da sam isto napravila i na donjem dijelu škrinjice. Ostao je poklopac koji je bio prezelen u odnosu na donji dio pa sam ga gotovo suhim kistom mjestimično premazala bijelim akrilom, a višak boje jednostavno ošmirglala. I na kraju najdraži dio: bitumeniranje! Malo bitumena na spužvicu i nježno po rubovima za pohabani, starinski štih… i tada se sjetim onih „točkica“! Četkicu za zube umočila sam u malo bitumena i špricnula malo sa strane i na poklopcu, a kad sam vidjela te točkice koje izgledaju kao da je netko na tom mjestu prije mnogo godina nešto prolio…. AH!!!

Kako škrinjica na dodir ne bi bila ljepljiva od bitumena, premazala sam ju ljepilom za decoupage. I to je to! Ne znam zašto sam ju tako nazvala… „Međimurska“, nekako me asocira na Međimurje. Škrinjica je dobila svoj novi život , a zbog cijele priče o njoj postala mi je vrlo draga i jedan od mojih najdražih radova. Nadam se da vam se sviđa!

Licitar u srcu

Današnji dan… na prvi pogled sasvim običan dan… ali meni je sve samo ne običan! THIS IS THE DAY!!! Danas pišem prvi post na svom blogeku! Tako sam sretna! Ali sam i prestrašena u isto vrijeme… Zbrka u glavi, misli lete, a ja koja inače nemam problema s pismenim izražavanjem (barem sam tako mislila do sada, ha, ha) ne mogu smisliti dvije pametne…

Dugo sam razmišljala… imati svoj blog ili ne. U jednom trenutku zabljesne DA, a u drugom ga NE opali po glavi! Moram priznati da pomalo ljubomorno pratim sve te divne blogove i komentare, razmjenu iskustava, savjete i prava prijateljstva… a s druge strane pitam se jesam li ja dorasla tom zadatku?

U ozbiljnije kreativne vode zaplovila sam tek ovog ljeta i s divljenjem promatram neke radove… ajme, koliko sam ja daleko od toga?! Ipak, evo me!

Postoji nešto posebno i srcu mome jako drago. Još kao mala djevojčica stajala bih i satima ih promatrala kako se ljuljaju na špagici na štandu... licitare, te malene divne šarene kolačiće. Zašto ih tako volim? Ma ima nešto čarobno u tom malom crvenom srčeku, zar ne? Ovo je jedan moj!

Moji radovi