Post najčudnijeg naziva do sada, čak je i za mene prečudan i nisam znala kako da ga nazovem. Ajmo redom. Drage moje, kao prvo, želim vam se ispričati na odsutnosti u posljednje vrijeme i upravo je to jedan od razloga zbog kojeg pišem ovaj post.
Priznajem, ja sam blogerski tutlek! Iako se kompom u praktičnom smislu koristim vrlo uspješno, moram vam priznati da se u ovoj blogosferi još nisam snašla. Objavljivanje postova sam svladala, ali dodavanje gumbeka, sličica razno raznih, uređivanje blogeka… a imam i problema s praćenjem i komentiranjem. Ajmo zdravo seljački: kad kliknem na sličicu nekog od svojih sljedbenika i on nema direktu vezu sa svojim blogom, ja se sva pogubim… tražim ga preko drugih blogova… i više ne znam gdje sam stala. I ne znam si sama urediti taj „blog roll“, tak se to zove, kaj ne? A to mi je super stvar jer vidim kad je netko od vas nešto objavio, kliknem i evo me. I zato dragi moji novi sljedbenici, imajte malo strpljenja s ovim blogerskim tutlekom dok ne poveže konce i natjera dragog da malo nadopuni taj blog roll (ili to nešto, kako se to već zove). Ako sam nekog „preskočila“, vjerujte mi da nije namjerno, svi ti silni papirići i pisanje imena blogova (zastarjelo, znam, ali tako je za sada) me izluđuje, pa se nadam da ću uskoro i za to pronaći neko rješenje. Tutleka smo riješili, ajmo dalje.
Moja najbolja prijateljica se udaje idući vikend… i ja sam kuma!!! Juuupi!!! A kao kuma imam neke slatke sitne zadačiće… i kuma bi se malo i dotjerala za svadbu… pa sam tražila materijal za haljinicu, probe… cipelice… a sutra imamo djevojačku… mislim da vam je sve jasno! I to je jedan od razloga zašto sam malo odsuta u zadnje vrijeme.
I na kraju ova „bljak-bljak faza“. S obzirom na neke situacije koje su se dogodile u posljednje vrijeme čudila sam se sama sebi kako sam to dosta bezbolno „pregrmila“. Tako mi se činilo, a ovo sada je valjda samo odgođena reakcije na sve to… i skupilo se dosta toga odjednom. Privatno i poslovno ili poslovno i privatno, kako god se uzme. Znate onaj osjećaj kada neki ljudi povuku određene poteze koji vas na bilo koji način povrijede ili razočaraju, a onda se prave bedasti i kao da se ništa nije dogodilo… i ljuti ste sami na sebe što se živcirate oko toga i što vam je stalo… ljuti ste što su neki ljudi ušli u vaš život iako možda nisu trebali…
I kao u onoj reklami: ali to nije sve!!! Ko grom iz vedra neba počeo me bubati zub! (inače sam redovita kod zubara i nemam problema s njim). Već tri dana pijem analgetike i dođe mi da uzmem ona obična radnička kliješta i sama ga capnem. I na sve to dobijem temperatiru i upalu grla, a sutra idem na probu, pečem tortu, radim salatu od tijesta, umak za tortilje i još puno toga… Držite mi fige!
Vjerujem da je ovo jedan od najčudnijih postova koje ste čitali, ali imala sam potrebu s vama ovo podijeliti da znate zašto me nema ako me nema i da znate da mislim na vas… samo trenutno nisam u formi. Treba mi malo odmora… i nečeg lijepog…
A za kraj jedna prigodna sličica uz pusiku svima!!!