„Kartonski na brzinu“

23 komentari
Što se dogodi kada u deset sati navečer saznate da do sutra ujutro trebate napraviti, ne jednu, ne dvije, već tri licitar kutijice? Po hitnom postupku eliminacija drvenih kutijica kao mojih omiljenih i odabir kartonskih. Hm, nisam neki ljubitelj kartonskih kutijica, a vi? Drvo ili karton, karton ili drvo, no zbog nedostatka vremena karton je pobijedio!

Oko 23 sata počelo je farbanje, pa vanjski rub, ogledalce, malo čipkice… prvo okrugla, pa kockasta, pa srčeko, prva faza, sušenje fenom da se točkice ne razmrljaju, pa još točkica… i tako je to trajalo do 3 ujutro… i moji brzinski kartonski licitari su gotovi!

Kod mene je sve u posljednje vrijeme brzinski i na brzinu! Trenutno patim od kroničnog nedostatka ne samo slobodnog vremena, nego vremena uopće, puno toga se događa u isto vrijeme i što da vam kažem??? Ja bi na godišnji! Ja bi na Mars na tri mjeseca! Ja bi bilo gdje! Ima netko kakvu ideju? I sad bih ja vama još pisala, ali i pisanje ovog posta je „na brzinu“, čeka me još hrpa zadaće iz engleskog i dokumentacija koju moram dovršiti i danas predati…

Kiss&Hug

Voli vas Majto!!!









„Sretna i ponosna“

22 komentari
Uh! Sve je prošlo napokon! I sad kad sam krenula pisati ovaj post… bum! Kao iz vedra neba preplavile me, ma bolje je reći potopile emocije, kao da sam opet tamo… kao da sve opet iznova proživljavam, a slike se u glavi same slažu, osim onih kojih se pokušavam prisjetiti, a nikako ne mogu.

Kao što vidite, još uvijek sam sva zbrčkana i pod dojmom i trebat će mi puno vremena da se vratim u normalu. A koji je razlog tome?

Kliknite na link… i čitajte… tražite… i malo se zaustavite kod onog dijela gdje piše „Martina Zelić“, tralala… http://www.hiim.hr/nova/10%20TM%20-%20Raspored%20dogadjanja%20Zagreb.pdf

Jeste? Nadam se da ste shvatili o čemu se radi! O čemu?

Tjedan mozga, deseti tjedan mozga u Zagrebu, jedna dvorana, jedno predavanje, jedna Martina… a ta Martina sam bila ja. Ne možete si ni zamisliti kako sam se osjećala i kako sam reagirala kad sam čula da ću „nastupiti“ na tjednu mozga! Zadnjih nekoliko godina u okviru tjedna mozga nađu se teme koje nisu direktno povezane s medicinom i „mozgom“, a ove godine u okviru modula „Mozak i učenje“ našla sam se i ja…

Ali naravno da je sve ovo za mene imalo i puno dublje značenje! Što će jedan rehabilitator (čitaj defektolog) na tjednu mozga, s doktorima i drugim dr-ima??? I još kad k tomu dodate svojih u ovom slučaju samo 27,5 godina! I relativno malo godina radnog staža? I pitate se kako ste vi uopće upali u ovu priču???

Naravno da sam bila neopisivo sretna i počašćena na povjerenju koje mi je ukazala moja šefin… ali sam u isto vrijeme bila toliko uplašena, prestravljena… i da skratim priču, proživljavala sam pravu agoniju zadnjih desetak dana!!! Smršavila sam tri kile što i nije tako loše (ha,ha), izgubila kose za dvije godine, a stres mi je skratio život za najmanje pet!

Vrlo malo vremena, u to malo vremena morate složiti rad na visini, iza vašeg imena i prezimena piše ime nečega gdje radite, te na taj način predstavljate sve svoje kolege i kolegice, povjerenje „šefin“, a da ne govorim o tome tko će vas sve slušati tamo!!! Moram li spomenuti i profesore s fakulteta i cijelu katedru za metodiku??? A oni do sada nisu znali kako vi radite, nisu vidjeli greške i propuste… a sada… sada će vidjeti sve!!!

Mislila sam da ću umrijeti! I neću u detalje jer još nisam spremna iznova sve opet proživljavati… ali reći ću da sam jako sretna i ponosna, zadovoljna i ispunjena!!! Bilo je iznad svih mojih očekivanja! Nisam tip koji sam sebe hvali pa i neću u tom smjeru jer mi je to neugodno, samo ću reći da sam izmamila osmijeh na lice svoje neobične „šefin“ i odobravanje i kimanje glava profesorske katedre… nakon agonije, bilo je to par sati iz snova! Ali, nažalost, moram reći, BILO JE!!! A zašto? Uslijedilo je jedno veliko razočaranje… komentari nekih ljudi koji su me bocnuli tamo gdje me najviše boli… tako da se još uvijek pitam što mi je to trebalo!
Naravno da tu priča ne staje… neka vrata su se nažalost zauvijek zatvorila… no neka nova su se otvorila… sasvim neočekivano i od sasvim neočekivanih ljudi… a vi znate da to nije pametno i da si to ne bi smjeli dopustiti, ali jednostavno si ne možete pomoći… Ta „borba“ još uvijek u meni traje, još uvijek se pokušavam oduprijeti, ali jednostavno ne ide… u totalnoj sam emotivnoj neravnoteži, totalno zbrčkana i nesređena još uvijek… ali sam konačno SRETNA I PONOSNA!!!

P.S. I MISS YOU!!!
HUG&KISS FOR ALL OF YOU!!!

„Neuračunljiva i van kontrole“

23 komentari

Opet me nema… i nema…

Ajme, tek sam sada shvatila kako ovaj naslov opasno zvuči… ali što mogu kad je tako. Zadnjih par dana sam totalno neuračunljiva i van kontrole! Ne jedem, ne spavam, a za laptop ne znam ni da postoji! Dobro, ovo prvo i nije tako loše, barem ću skinuti koju kilicu, ha, ha!

Još samo par dana… idući četvrtak… ako to preživim, preživjet ću sve! Drage moje, događa se nešto važno, jako važno za mene, nešto zbog čega sam neopisivo sretna, ali i izluđena i uplašena u isto vrijeme! I dok ovo pišem srce mi nabija kao da trčim najduži i najteži maraton na svijetu! A moram se pribrati i sabrati! Skulirati jer čeka me još puno posla i „intelektualnog“ rada! A kako kad sve u meni „kipi“ i misli dolaze same od sebe… Kako???

Hoću li opravdati povjerenje?

Ulog je velik, ogroman i puno toga je na kocki! I zato, drage moje sve, držite mi fige, mislite na mene… i što reći na kraju: nada umire posljednja!!!
A sad moram ići na silu nešto pojesti (ne, ne, čak ni čokolada ne pali!) i primiti se posla, ubaciti u 915 brzinu…

Šmrc, šmrc, šmrc… ne se boj!

„Cardice i čista zaraza“

24 komentari
Otkako sam, sasvim slučajno napravila svoju prvu „secret card“ jednostavno si ne mogu pomoći! Totalno sam se zarazila i postala ovisna, već sam i hrpu salvetica stavila sa strane i sve čekaju svoj red… dakle, bit će puno novih i svakakvih secret card-ica!!! Jedva čekam! Samo da nađem malo više vremena… jer iako se možda to tako na prvu ne čini (spora sam ja i picajzlasta, znam), ali dugo ja to, dugo krojim, lijepim, šivam… dok jedna od cardica ne bude gotova…

U međuvremenu mi sinule i neke nove ideje, cardica u obliku (pogađate već?) SRCA, naravno… pa cardica i mini fotoalbum u jednom s četverostrukim otvaranjem i zatvaranjem… e ovo zadnje će biti pravi izazov, samo još prije moram nabaviti sav potreban alat i pribor! I naravno, jedna Rosina cardica za jednu posebnu osobu koja obožava mačke i Rosinu, a imala je rođendan… Dakle, proglašavam sezonu cardica otvorenom!!!

Ovu sam cardicu radila za meni jako važnu i posebnu osobu… ova je malo veća jer se unutra morao sakriti jedan malo veći poklončić… a znate mene, country motivi, crveno i bijelo, u ovom slučaju malo plavog, čipkica… nadam se da nisam dosadna s cardicama, ali pokušajte me razumjeti, to je moja nova ovisnost i jednostavno si ne mogu pomoći!!! Ne mogu… to je jače od mene. I am addicted!!!









 

Majto's Hemisphere Copyright © 2009 Paper Girl is Designed by Ipietoon Sponsored by Online Business Journal