I'm a Cat person!

Danima slažem i preslagujem svoje salvetice i gledam ih već po stoti puta… Čekam da mi „zabljesne“ pred očima, da se pojavi neka ideja, ali ništa. Sve su mi već postale iste, pomalo i dosadne… ružice, ornamenti, pa opet ružice… i tada je pojavila moja „fiks“ ideja: mogla bih napraviti jednu „mačkastu“ u svom stilu. Za sve one koji ne znaju (ima li takvih?): Majto je velika ljubiteljica mačaka! Jednostavno obožavam mačke, ta divna stvorenja, djeluju mi tako mistično i tajnovito, valjda je to razlog zašto me tako privlače, a otkriti i prokužiti mačji karakter, za mene je to slučaj za znanstvenu ekspertizu!
A zašto sam napisala „fiks“ ideja? Zato što nisam mislila na bilo koju mačku. To je drugi dio priče o mačkama… Osim živih, obožavam Rosina mačke! U gradu Zagrebu pronaći salvetu s Rosina macama gotovo je nemoguća misija (pišem gotovo u nadi da nisam tražila na pravim mjestima)! Oduševljenje mi je naglo splasnulo, potraga bezuspješna… što sada? Sjetim se printanja, to bi moglo upaliti! Tu počinje drugi dio problema!
Isprintala sam željeni motiv na salvetu bez problema… ali njegovo lijepljenje … prava noćna mora! Print u dodiru s ljepilom za decoupage: katastrofa! Boje su se razlile, međusobno pomiješale i nastao je pravi „bučkuruš“, a od Rosina maca ni „M“! U drugom pokušaju ostavila sam print salvetu da se osuši 24 sata, nakon toga dobro sam ju zapeglala, ostavila da se osuši još 24 sata, ali ništa! Možda je print prejak… Polako sam već gubila nadu i volju. Ali kako sam ja uporna osoba, pokušaj treći: na poklopac kutije print salvetu zalijepila sam uz pomoć trika s peglom i bila sam zadovoljna rezultatom s obzirom da je površina blago neravna zbog čipke na poklopcu (volim si otežati, ha?). Ali glavni problem ostaje, kako ju zaštititi, čime polakirati? Ostala je još jedna mogućnost: akrilni auto lak kojeg nisam probala jer sam bila uvjerena da će „pojesti“ salvetu. Uspjela sam! Print je ostao očuvan! A sve drugo je mačji kašalj!
Uz pomoć krep trake donji dio kutije obojala sam u nekoliko boja sličnim onima na salveti. Višak boje odstranila sam finim brusnim papirom kako bih na određenim mjestima dobila malo pohabani, starinski štih. Nedostajao je neki detalj, pa sam uz pomoć šablone posebno napravljene za ovu kutiju (hvala mom svekru, moj svekar je najbolji na svijetu!) na prednju stranu aplicirala natpis i nekoliko šapica. Slično je i u unutrašnjosti kutije. I to je to! Dosta muke, ali na kraju se isplatilo.

P.S. Serafino me već čeka, uskoro opet krećem u akciju!

I hope you like it!