„Može li hobby biti opasan?“

22 komentari Veze na ovaj post
Nekoliko dana nisam bila kreativna, ne zato što to nisam htjela već sam prisilno morala uzeti kratku pauzu. A što se dogodilo, ništa strašno, samo mi se „špranjica“ zapiknula u prst dok sam šmirglala. Nisam se dala smesti, i dalje sam nastavila, kao da se ništa nije dogodilo… sve dok moj prstić nije počeo oticati… jako boljeti… i na kraju se sve to upalilo! Danima sam pokušavala izvući tu špranjicu van, ali nigdje ništa, nema je! Umišljam ili? Nigdje ničega, a u prstiću i dalje pika, otiče, a sad već i na svaki gib boli.
Sve dok mi jedno večer nije „prekipjelo“. Alkohol, sterilne gaze i još nekoliko pomagala o kojima sad neću (sve sam prije potopila u alkoholu!) i operacija je počela. Postupak neću opisivati, to neka bude tajna, samo ću reći da je boljelo ko… uh! I napokon vidim da „špranjica“ ide van! Nakon što je deset dana živjela u mom prstu! Ali kad sam vidjela da „špranjica“ zapravo nije špranjica nego komadić drveta dugačak oko 1 cm… uhvatila me panika. Što ako to nije sve, ako se još nešto negdje skriva? Prstić je sada dobro, otok je splasnuo, više ne boli, pa mislim da mogu zaključiti da je „kupaonska operacija“ bila uspješna. A baš sam planirala upoznati se s ubodnom pilom, a sad mi dragi neda. Tko bi rekao da ovaj naš kreativni hobby može biti opasan? Ili se meni samo tako čini? Ili možda ja ne pazim dovoljno? Ja ne stavljam masku na nos dok lakiram nitro auto lakom… a puno je tu razno raznih lakova… i kemikalija… i špranjica i drugih opasnosti kojih možda nismo svjesni. A vi, pazite?
A što sam radila dok sam se našpranjila… o tome ubrzo, čekam da muški dio publike odradi svoj dio zadatka… a do tada drage moje budite mi kreativne… ali, PAZITE NA SEBE!
P.S. mislim da ću se ja uskoro baciti na izradu zaštitnih pomagala, recimo neke rukavice na točkice s pomponima za šmirglanje… ima još netko kakvu ideju?



„Crno-bijeli svijet“

17 komentari Veze na ovaj post
Crna i bijela inače nisu baš za mene. Ja sam kolorist i obožavam boje! Još ako ima točkica i cvjetića, to sam ja! Zapravo, ni sama ne znam kako sam se odlučila za ovu kombinaciju i nisam uopće razmišljala o tome, kako i zašto, sve dok me moj dragi jednom u ponoć nije potaknuo na razmišljanje… bilo mu je čudno to, crno-bijelo, nema cvjetića, nema srčeka, nema točkica, pa nema ni čipkice… Kakva projekcija! I odmah mi je postalo jasno zašto crno-bijeli svijet! A kad tako nekako trenutno i je, crno-bijeli je moj svijet.


Preklasično za mene? Preobično? Viđeno već sto puta? Dosadno? Neupečatljivo?


DA! DA! DA! DA! DA! Nažalost, svi su odgovori potvrdni…


Takav je moj svijet trenutno, dosadan, običan i neupečatljiv… i takva sam i ja u njemu… čak više ne nosim različite naušnice… i pitam se gdje su nestale moje točkice… cvjetići, srčeka i čipkice… i naušnice lubenice…













„Negdje iznad duge“

21 komentari Veze na ovaj post
Za sve velike djevojčice širom otvorenog srca… koje još uvijek vjeruju u čuda, bajke i vilinske priče… koje još uvijek vjeruju u svoje snove… pa čak i onda kada drugi govore da to što traže ne postoji… i da se ti snovi nikada neće ostvariti…

Za sve velike djevojčice koje su ponekad na putu do snova tužne… i usamljene… jer ih nitko ne razumije… i ne slijedi…
Za sve velike djevojčice koje još uvijek vjeruju da postoji čarobna zemlja neka, tamo negdje iznad duge… gdje se ostvaruju snovi… koje se drugi ne usude sanjati…

Za sve velike djevojčice koje će zaplesati u prepunoj trgovini kada čuju svoju najdražu pjesmu na radiju… bez obzira što ih drugi čudno gledaju, i da, iako slušaju tu pjesmu najmanje pet puta dnevno, osjećaj nije isti… kao onaj na radiju…

Za sve velike djevojčice koje će trčati po kiši… i gaziti po lokvicama vode bez obzira što to nije u skladu s njihovim godinama… i koje se neće bojati da će uništiti novu haljinu ili fency cipelice… već će jednostavno istrčati na kišu i pri tome se glasno smijati…

Za sve velike djevojčice… koje su dovoljno hrabre da i dalje vjeruju… koje su dovoljno odvažne da i dalje budu to što jesu…



Somewhere over the rainbow...




Bluebirds fly...




And the dreams that you dreamed of...




Dreams really do come true...








Za sve velike djevojčice i njihove vile...


„Summer time“

14 komentari Veze na ovaj post
Sjećate se morskog swapa?


Na istu temu je nastao i ovaj moj okvirić. Ništa novo, repriza od prije, ali ovog puta za mene. Jednostavno nisam mogla odoljeti gumbićima i zastavicama! Nova opsesija se javila! A baš me drže ti okvirići u zadnje vrijeme… i mini firangice… i sve nježno i slatko… baš kako i treba biti za velike djevojčice…









„Teda&Buba“

15 komentari Veze na ovaj post
Već neko vrijeme mi se mota ta ideja po glavi, ali nisam znala kako i s čim krenuti u realizaciju, dok na blogu naše Mare nisam pročitala post koji me totalno oduševio i to sam jednostavno morala probati. Pafff!!! Otkriće stoljeća! Odmah drugi dan sam krenula u grad u potragu za tom čarobnom folijom za tekstil ili kako se već zove, ma kao da je to važno! House torba mi neda mira već tjednima, a i jedni posebni retro starinski jastučići… ali problem, jedan veliki problem! Ja ne znam šivati, točnije, još uvijek nisam ni otvorila svoju novu mašinu za šivanje. A toliko sam nestrpljiva da nisam mogla više čekati pa sam kupila gotove vrećice od žutice… a one su tanke tako da ne mogu ni oponašati torbe, ali mogu biti vrečke za dućan. Ali ne bilo kakve vrečke! To su morale biti posebne vrečke s posebnim značenjem!


A sad drugi dio priče… Što da vam kažem… Te-da i Bu-ba, to je… uh! Ma fatalna kombinacija, ali jedno je sigurno, a to je da su obje, kako bi rekla jedna treća „luda ko lapa“ (luda ko šlapa!). Kao kad se dva nespojiva sastojka međusobno pomiješaju, nikad ne znate što ćete dobiti i što vas čeka, možda neko lijepo iznenađenje, a možda prasak! Ali jedno je sigurno, zajedno su zanimljiva kombinacija, blago rečeno (ha, ha!)!


Folija, prinatanje, malo peglanja koje je u ovom slučaju bilo jako zabavno… a kakve bi to vrečke bile da nema mašnica, cveteka, čipke i drugih do bola šik girl detalja? Još da sam imala lažnih bisera gdje bi mi kraj bio…


Putovat će dvije vrečke svijetom… U jednoj će se nastaniti šećerna vatica kao neizostavan sastojak, možda novine, kako koji dan, obavezno koka kolica i kokice… U drugoj uvijek nešto mačkasto, u ljetne dane somersby od kruške… i hodat će tako one svijetom dok se ne sretnu… A onda… tko zna??? HA! HA!


Vili lili









 

Majto's Hemisphere Copyright © 2009 Paper Girl is Designed by Ipietoon Sponsored by Online Business Journal