„Jedna po mom“

Ova je definitivno jedna „po mom“! Ne znam kako vama, ali meni su najdraže narudžbe tipa: „daj napravi nešto, onako po svom, onako kako bi sebi to radila, i da je šareno, razigrano, igraj se, igraj se s uzorcima, bojama, i spajaj nespojivo“. Tako je otprilike glasila i ova narudžba. Kutijica je rađena za jednu posebnu mladu ženu, koja je sve samo ne obična i tipična. U skladu s njezinom osobnošću i ova je kutijica morala biti nekako drugačija. Mama i dragi su me satima pokušavali uvjeriti da mi ova narančasta nije baš najbolja sa zelenom u kombinaciji… i što ćeš sad tu dodati? Ja reko, pa točke, zna se! Točke? I njihovi zbunjeni pogledi… ali to ti baš ne ide! A kad sam na sve to ofarbala papirnati podmetač za čaše u zeleno i „ukomponirala“ ga u ostatak priče… Ove sovice su me odmah nekako asocirale na gumbiće, ne znam zašto. I tu sam si dala oduška, zaigrala sam se tim gumbićima, ne mogu si pomoći, jednostavno ih obožavam! Malo gumbića, malo trakice i šarenih končića koji vire van iz tih sitnih rupica… A da sve to začinim jednom osobnom notom, dodala sam i natpis unutra, hvala mom svekru na šabloni, a već znate da imam najboljeg svekra na svijetu koji strpljivo sluša i zajedno sa mnom realizira mnoge od mojih „fiks“ ideja! I da, još jedan podmetač! Još jedna zaraza se dogodila…

Hrabro priznajem: „Ovo je jedna po mom!“. Nadam se da će se barem nekima od vas svidjeti. Čudna je, znam, ali ja volim čudno! Mozak i dalje radi, slaže sličice u mislima, ali sama sam sebi zabranila nove kreativne eksperimente dok ne dovršim micastu kutiju koju sam započela raditi prije tri mjeseca, jednu cardicu zbog koje već imam noćne more jer je već odavno trebala biti gotova, jednu cvjetastu, klasičnu, plavo-bijelu. I jedan special licitar za jednu special darling… e, tek kad sve ovo dovršim, stiže jedna po mom, vilinska i najotkačenija ikada! Da, nisam dovršila ni licitar pladanj koji je polakiran i u ormaru čeka točkanje već skoro tri mjeseca… A vuče me ova moja vilinska, vuče… a valjda ću se oduprijeti… uh!