„Rosina frame“

Moram priznati da nisam neki poznavatelj umjetnosti. Ne znam koji slikari pripadaju određenom pravcu, kako su živjeli ili od čega su umrli… imam traumu iz likovnog još iz gimnazijskih dana, pa sam valjda i neke podatke potisnula zajedno s njom. Tko je taj koji određuje koja je slika „vrijedna“, a koja ne? I na osnovu kojih kriterija? Jedno je sigurno, umjetnost je tako divna kada u nečemu pronađemo sebe! A kako ja znam da mi se neka slika sviđa? To je ona ispred koje zastanem, to je ona za koju na prvi pogled ne mogu reći da li mi se sviđa… ili ne… to je ona koja me toliko zaintrigira da bih ju mogla gledati satima… i imam osjećaj da sve razumijem, svaki detalj i svaku sitnicu, svaku „šaru“, svaku emociju koja je u nju unesena dok je stvarana… to je ona koja je (u mom slučaju) „čudna“ i kraj koje većinom samo prolaze…

Moju želju za posjedovanjem uspjela je izmamiti samo ona… da me sa zida gleda jedna Rosina mačka. Za sada mogu samo sanjati, ali snovi i postoje da bi se sanjali.

Ovo je moja priča i moja Rosina. Okvir sam radila za jednu posebnu osobu, veliku, uz mene najveću ljubiteljicu mica maca pa je izbor bio jednostavan, a da to ne bude samo običan okvir odlučila sam se za mozaik od mini replika Rosininih slika mačaka. E, tu sam si zakomplicirala život! Iako možda na prvi pogled tako ne izgleda, ali s ovim okvirom sam imala posla… pogledajte boje, „full color“, da vam ne pričam koliko sam se namučila s printanjem sličica na salvetu, koliko mi je printer zgužvao, pogužvao i pojeo salveta… slaganje, kombiniranje s obzirom na dimenzije okvira… mislila sam da ga nikada neću završiti… ali jesam, i moram priznati da mi je ovaj Rosina okvir jedan od najdražih radova. Znam, pretpostavljam, većini vas se možda neće svidjeti, vjerujem da vam je malo „prečudan“, ali to sam ja… a on je moj…

Samo za tebe moja Snješkica…