"Priča o Egroju"

„Bio jednom u jednom dalekom kraljevstvu kraljević po imenu Egroj. Kraljević je bio začet u teškom trenutku u životu svojih roditelja. Čim se prvorođenac rodio, kralj je morao otići u rat kako bi branio dobrobit sela kojemu su prijetila neprijateljska kraljevstva. Tijekom dugih godina jedino što je kraljević čuo o njemu bile u kratke poruke koje su donosili glasonoše ili koje mu je prenosila majka. Naravno, zbog kraljeve odsutnosti kraljica se morala brinuti o upravljanju i nije imala vremena za igru s kraljevićem. Iako je Egroj imao najskuplje i najprofinjenije igračke, patio je jer se nije imao s kime igrati. Kraljević je odrastao takav:usamljen i tih. Provodio je dobar dio dana gledajući kroz prozor. Uvijek je usmjeravao svoj pogled na točku gdje se put od palače gubio iza drvoreda. Zamišljao je da vidi kako se među stablima naziru zastave i kraljevski stjegovi. Razdragano je mnoštvo išlo ususret kraljevskoj vojsci i slavilo trijumfalni povratak svojih najdražih sinova. Zamišljao je samoga sebe kako pozdravlja kralja sa svog prozora i kako gorljivo plješće okončanju rata, događaju koji će m vratiti oca i majku. Svako poslijepodne, pri zalasku sunca, Egroj bi pustio pokoju suzu, ponio bi ih do svoje postelje i tamo bi mu navlažile jastuk. Vrijeme je prolazilo, sve dok jednoga dana kraljica nije abdicirala. Kraljević nije imao izbora. Morao je zasjesti na očev tron i vladati. Vladao je pravedno i dobro do kraja života. Nikad nije izgubio naviku da gleda kroz prozor prema drvoredu. Njegova je vladavina bila zapamćena po opsesiji da gradi sve više i više mostova i putova. … upravo je to uvijek i činio: pokušavao je graditi sve više i više putova, sve više i više mostova kako bi bezuvjetna ljubav koju je tražio napokon došla u njegovo srce. Ni on nikada nije izgubio naviku da gleda prema horizontu, za svaki slučaj.“

 

Jorhe Bucay, ulomak iz knjige „Voljeti se otvorenih očiju“

 

Ako već niste svakako pročitajte ovu knjigu! Teško je biti Egroj, zar ne?