„Kabinet br.1 – Uradi sam izazov – Mini ormarić srčeko“

Totalno sam zapostavila svoj blog! Neki sam dan konačno svratila na svoj blog i nisam mogla vjerovati kada sam vidjela da sam zadnji post objavila prije puno mjeseci. Mislim… znala sam da je prošlo dosta vremena, ali baš toliko… i nekako me to proganjalo par dana pa sam odlučila to promijeniti.

A što da vam kažem? Ovaj moj ponovni studentski život mi oduzima vremena više nego što bih ja to željela, na poslu zbivanja svakojaka koja iziskuju dodatni angažman i dodatno vrijeme… voljela bih da vam mogu reći da me nije bilo jer sam, recimo putovala po svijetu… ali tu sam, još uvijek na istom mjestu i zapravo nije to ni loše!

A što sam radila dok me nije bilo? Svašta! Puno sam toga radila, šmirglalo se, farbalo se, pililo se sve u 16!!! Radova toliko da sam čak morala napisati popis što sam sve dovršila i što još moram fotkati kako bih vas sa svime mogla upoznati.
E, sad je još ostao ovaj čudan i nepovezani naslov posta: „kabinet br.1- Uradi sam izazov- Mini ormarić srčeko“. To bi trebalo značiti, kao što možete pretpostaviti uradi sam izazov na temu mini ormarića koji ima neke veze s nekim srčekom… Da! Baš sa srčekom! A znate vi mene, da kod mene uvijek sve ima neke veze sa srčekom! I sad još ovaj prvi dio – Kabinet br.1… Neka to još malo ostane misterij, tajna koju je tek potrebno otkriti. Reći ću samo da je sve karirano u crveno-bijeloj kombinaciji i da srčeka ima kao u priči!!! Priča o kabinetu ima puno nastavaka i iako umirem od želje da vam sve odmah otkrijem pričekat ću još malo, a kroz nekoliko idućih postova brzo ćete skužiti o čemu se radi!

Ajmo sad konačno na mini ormarić srčeko!

Ideja se rodila i ima veze s kabinetom. Trebao mi je manji kuhinjski ormarić za držanje začina i drugih sitnica. Odmah sam na početku znala da mora biti u omiljenoj mi crveno-bijeloj kombinaciji, a poželjna su i srčeka neka, ha, ha!!! E, sad dolazimo do jako važnog dijela, a to je kako svoju ideju realizirati kad vam muški u obitelji (čitaj dragi mužić i svekar) ne daju niti blizu pilama i drugom alatu jer ne razumiju vašu potrebu da nešto MORA biti riješeno ODMAH, SADA i bez odgode! Istina je da baš nisam sasvim upoznata s pilama i njihovim mogućnostima pa sam odlučila savjet potražiti kod svog dragog. I znate onda one muške filozofije… ma Martinica, nije to tako jednostavno kao što ti to misliš… neće ti biti simetrično, nemam ja tako dobru pilu… bude ti bilo hrapavo kao da su miši grizli… Uh! No nisam se ja dala smesti! Znala sam ja koga trebam pitati! Svekar je uvijek na mojoj strani! Kaj trebaš zlato moje, pitao me? Trebam iz medijapana ispiliti srčeko za vrata od ormarića tako da ostane u vratima rupa u obliku srčeka, odgovorim mu i s očima djevojčice iščekujem njegov odgovor???? Usput mu objašnjavam kako to ne treba biti simetrično, da je poanta u tome da bude grbavo, hrapavo i starinsko… i čovjek odjednom nestao iz mog vidnog polja.

Odjednom se začuo neki čudan zvuk dolje u radioni, kad evo, za dvije, tri minute stiže moj svekar smiješeći se kroz rupu srce i govoreći mi- ma sve za tebe moja Martinice!



Znači vrata su tu. Medijapan debljine 5 mm, mislim, ubodnom pilom ispiljeni je maleni prozorčić u obliku srčeka. Sad mi je trebao korpus. Moj dragi mužek više nije imao nikakav izgovor (čitaj- nije mogao odoljeti mojim okama, ha, ha) i primio se posla. Od običnog neobrađenog drveta kupljenog u Bauhausu izražen je korpus za ormarić- oblik kocke s jednom policom u unutrašnjosti.

Totalno sam se raspametila kad sam ta dva djela spojila zajedno, već sam sve vidjela u svojoj glavi… i nisam mogla dočekati da krenem!

Kako su vrata od medijapana i kako medijapan ne upija boju kao što je to slučaj na drvetu, odustala sam od klasičnog shabbya jer sam znala da neću moći postići željeni efekt. Umjesto shabbya odlučila sam se oslikavanje čipkom jer obožavam reljefastu strukturu i uzorak, a nekako se to uklapalo u ideju skrivenu u mojoj glavi.

Na površinu vrata nanijela sam akrilni kit za drvo preko nekog komada stare zavjese, a potom sad odstranila zavjesu i pričekala da se kit osuši. Isto možete učiniti s masom za gletanje ili struktur pastom samo što je ona dosta skupa, pa je puno isplativije ako se radi o većim površinama koristiti akrilni kit za drvo. Ovaj moj je u smreka boji jer mi je ponestalo bijelog, no kako će vrata biti crvena sasvim je svejedno jer je crvena boja dobro pokrivna.

Nakon što se kit potpuno osušio uz pomoć brusnog papira odstranila sam viškove i ublažila mjestimičnu pretjeranu hrapavost i oštrinu dobivenog uzorka i vrata obojala crvenim akrilnih lakom za drvo (Swingcolor, Bauhaus).

Kakav bi to bio prozorčić bez firangica??? Odlučila sam malo promijeniti uzorak, odabir je pao na crveno-bijeli točkasti koji je uz karirani također moj omiljeni! Nosači za mini karniše su drvene kugle (koje možete kupiti u bilo kojem hobby shopu) prepiljene na pola s ravnom stranom prema površini na koji ćete ih zalijepiti, a zašivene mini zavjesice možete navući na štapiće za ražnjiće ili neki drugi tanji štapić.

Naravno da nisam mogla odoljeti pa sam dodala pokoju kariranu mašnicu i buba maricu za sreću… a na kraju sam namontirala i reto proculansku ručkicu.

Početna ideja bila je da na prozorčić srčeko stavim deblju žičanu mrežu, no kako će ormarić koristiti djeca zbog sigurnosti sam odustala od žice i na prozorčić zalijepila komad stare zavjese.

Konačno su vrata dobila svoj završni touch!

Izgled vrata diktirao je uređenje ostatka ormarića, a kako sam željela starinski, pohabani look odlučila sam se za klasik, shabby. Tu se nisam štedjela, ni sebe, ni svoje prstiće, ni svoje noktiće, a ni šmirgl papir! Uz pomoć spužvice na kraju sam na korpus akrilnom bojom nanijela otisak ispod šablone.

Za leđa ormarića postavljen je tanji medijapan u bijeloj boji, debljine 2 ili 3 mm, nisam sigurna, a zbog zaštite korpus ormarića lakiran je bezbojnim mat lakom.

I to je to!!! Moram vam priznati da sam se totalno zaljubila u ovu ideju „uradi sam“ i dam sam odlučila nakratko napustit svoje malene kutijice i okušati se u nečem malo većem… i drugačije… a što sam još radila… o tome ćemo uskoro!!!

I sada si sigurno mislite, ajme meni, ovom postu nikad kraja, a je nas je udavila ovolikim postom i tim silnim slikama… a ne zamjerite mi, moram nadoknaditi izgubljeno vrijeme!!!

P.S. imajte malo razumijevanja za mene! Ipak se tu radilo o crvenom i bijelom… i točkicama… i srčekima… Aaaaa! Ništa bez srčeka, a ja svakom tko ovo čita šaljem jedno veliko točkasto srčeko!!!