''Nagradna radionica''

Već odavno ne vjerujem u nagradne igre. Zašto? Zato što do sada nikada u životu nisam ništa osvojila niti na jednoj nagradnoj igri, čak ni onda kada je sudjelovanjem nagrada osigurana. Sjećam se jedne nagradne igre u kojoj sam sudjelovala još kao djevojčica čitajući jedan dječji časopis, trebalo je odgovoriti na pitanje i poslati odgovor, a nagrada su bile za ono vrijeme precool šljokaste curske naljepnice za knjige. Naljepnice su osvojile sve moje prijateljice kojima sam rekla za nagradnu igru i šapnula odgovor, a ja… mama je bezuspješno tražila šljokaste naljepnice po gradu. Slično je bilo i sa medo Lino kalendarima i raznim sličicama.

Jedan dan sam na FB profilu svog omiljenog hobby dućana pročitala pravila za sudjelovanje u nagradnoj igri, a nagrada je bila sudjelovanje na posljednjoj ovogodišnjoj kreativnoj radionici. Odgovor sam znala (ha, ha) i mozgala si ja da li da pošaljem mail… na kraju sam ga poslala i… BINGO!!! Možete li si zamisliti moje oduševljenje kada sam dobila odgovor: „Čestitam Martina, osvojili ste nagradu…“ Moja prva osvojena nagrada u životu! Osjećala sam se kao da sam na krovu svijeta! Znate ono, kada vam se dogodi nešto posve neočekivano i pogodi vas „ravno u žicu“… kao vaša najdraža pjesma koju nitko ne zna i koju nakon pet godina čujete na radiju… tako je meni sjela ova nagrada nakon svih šokova i stresova koje sam doživjela u posljednje vrijeme.

Što da vam kažem? Na radionici je bilo fantastično! A kako može biti osim fantastično s našom dragom Teicom??? Dobili smo slikarsko platno i svatko je mogao birati što će raditi, koju tehniku, koji materijal će koristiti… a Teica je spremno otvorila svoj kredenc, a znate da tamo ima svega!!! Ja sam izabrala transfer, do sada sam samo čula o njemu i čitala razne postove, rodila se još jedan moja „fiks“ ideja, pa da probamo…

Oduševio me transfer! Znam, nije dobro izveden, nije po PS-u i pravilima, aplikacija ne bi smjela biti izgrebana… sve je to meni Teica objasnila, ali ja volim izgrebano, volim starinsko i pohabano, a to znači da su Teini i moji noktići imali puno posla,a konačnim rezultatom sam oduševljena, bez obzira na to što drugi mislili o tome!

P.S. Znate zašto mi je još ova nagradica tako posebna? Upoznala sam naše drage blogerice Sandru Z. (Tres Chic) i Ivanu (Kek's made)… čudan osjećaj, prvi susret, a kao da ih poznajem već godinama… Girls, you are the best!!!

I za kraj, jedna sličica moje „Transfer Lady“ koja čeka svoj završetak, dašak glamura i prošlih vremena. Ima tko kakvu ideju? (hm, koliko teksta za samo jednu sliku?)

Hvala NB HOBBY&ART-u na prekrasnoj nagradi, hvala TEICI na… SVEMU!!!

''Christmas Swap'' (part two)

Nakon svog prvog swapa, sada i službeno mogu reći da obožavam swapove!!! Izlet u nepoznato, ne znaš što možeš očekivati… moglo bi se reći kreativni izlet u nepoznato, osobito ako ne poznaješ svog swap partnera kao ja. Do ovog swapa moja swap partnerica i ja nismo se poznavale, nismo znale apsolutno ništa jedna o drugoj, nismo čak ni ovim virtualnim putem bile u kontaktu. Time je izazov bio još veći! Napraviti nešto za nekoga… ali što? Mala ptičica mi je na uho šapnula da se mojoj swap partnerici Rockgranny sviđaju licitari… sviđaju licitari??? A meni kada su licitari u pitanju nije potrebno dva puta reći… sve drugo je samo priča. Paketić je uspješno stigao na pravu adresu, pa vam sada mogu otkriti što se skrivalo u vrećici: licitar škrinjica, ukrasi za bor… i trebala je biti i čokolada, ali kako je moj dragi slao paketić, zaboravio je kupiti čokoladu, pa je tako Rockgranny ostala bez čokolade… šmrc…

Nestrpljiva poput malog djeteta, dočekala sam i ja svoj paketić,a njegov sadržaj me je oduševio! Prekrasna šivana čizmica s mašnicom i zvončekom, mini podmetač sav u patchworku, puno prekrasnih salveta, country cvjetić magnetić s držaćem za sliku (a znate koliko ja volim country motive) i šećer na kraju, starinski vintage crveno-bijeli slatki štapić… mmmm, a njega sigurno neću pojesti! Uživajte u slikama,a ja se još jednom želim zahvaliti svojoj partnerici Rockgranny na prekrasnom poklonu!!!

Tko i kada organizira idući swap?

„Sretan Božić“

Osmijeh ne košta ništa,
a djeluje čudesno!
Obogaćuje onoga kome je namijenjen,
a ne osiromašuje onoga koji ga poklanja.
Bljesne poput munje,
ali sjećanje može trajati zauvijek.
Niko nije toliko bogat,
niti toliko siromašan da bi ga
sebi morao uskratiti.
Svako njime samo dobiva.
Osmijeh donosi sreću u kuću,
pozdrav prijatelju.
On je odmor umornome,
putokaz izgubljenome,
sunčeva zraka žalosnome
i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje.
Ali, ne može se kupiti,
izmoliti, posuditi ili ukrasti,
jer vrijedi zapravo jedino kad se
poklanja.

Svim mojim dragim prijateljima i onima koji će tek to postati želim sretan Božić uz obilje Božjeg blagoslova i osmijeh na licu!

Voli Vas Majto!

''Christmas Swap''

Moj prvi swap! Tako sam nestrpljiva! S velikim sam guštom radila poklončić za svoju swap partnericu Rockgranny. Oduševio me njezin blog! Ah, te krpice i zakrpice! It is so like me!!! Jastuci, pokrivači, puno krpica i zakrpica, malenih, šarenih, na točkice… jooooj, jedva čekam! Moram priznati da sam se malo pribojavala izrade čizmice ili ukrasne vrećice jer i nisam baš neka „šnajderica“ i u šivanju sam apsolutni početnik, ali me je izrada vrećice toliko oduševila da sam poželjela napraviti još jednu, pa još jednu… i odlučila sam: od sada štedim i do rođendana želim uštedjeti za šivaću mašinu. Šivanje me oduvijek privlačilo, a sada sam se priznajem, totalno navukla! Već zamišljam krpice, šarene krpice, i kockice, recimo crvene i zelene… uh, najbolje je da odmah počnem štedjeti! Već zamišljam svakojaka srčeka… ma dosta je!

Neću vam još otkriti što se krije u vrećici, želim da se moja partnerica iznenadi, a kako paketić već putuje poštom, sličice stižu uskoro. Nadam se da i moj paketić stiže uskoro, znam, nestrpljiva sam baš kao malo dijete. A što mogu, ipak sam ja djevojčica u duši… jedva čekam!

Ajde vi iskusne šnajderice, pucajte, kako vam se sviđa moja vrećica?

Hvala Izzy što je organizirala ovaj swap, i da Izzy, rado ću sudjelovati i u proljetnom swapu, ali mogli bi prije toga jedan za Valentinovo, zar ne?

Kiss for all of You!

„Srčeka za Božić?“

Ovih dana kod mene je prava ludnica! Kronično sam umorna i neispavana, a posla preko glave! Doma me čeka jedno veliko generalno čišćenje, peglanje hrpetine veša, a o kolačima za Božić još uvijek nisam stigla niti razmišljati… a na poslu… pisanje dokumentacije, probe za priredbu, pokloni za roditelje, pokloni za donatore… ali moram priznati da mi zaokupljenost trenutno odgovara kao mali odmak od svega.

Konačno sam uhvatila malo vremena za farbanje i trackanje. Bliži se Božić. Za ovu godinu imala sam velike planove. Licitari na boreku… ah!!! Vodila me ideja licitara, crveno zelena kombinacija, a onda sam se sjetila famoznih krpica i čipkica… Kalup za kolačiće i malo das mase, crvena i zelena boja kao osnova, malo čipke, krpica, čipkasta trakica… i tako su nastala moja country srčeka. Znam da sam već dosadna s licitarima i country motivima, ali kad im jednostavno ne mogu odoljeti! Meni su slatka ova srčeka. Ukrasi za bor ili univerzalna dekoracija? Uh, velika je to dilema, ma ja bih sve u srčeka!

I hope you like it!

Micika Rosie

Prošlo je već dosta vremena od mog zadnjeg posta. Voljela bih da mogu reći kako sam bila toliko zaposlena da se jednostavno nisam stigla javiti… da sam negdje putovala… negdje bila, radila nešto… bilo što… ali nažalost, razlog mog nejavljanja je potpuno drugačiji.

Ovih dana dogodilo se za mene nešto strašno, nešto što me duboko potreslo. U trenutku promijenio se moj pogled na život… i njegove prioritete. Zaista ne želim zvučati patetično, ali zdravlje je zaista naš najveći blagoslov… i dar… kojeg ne znamo cijeniti i kojeg uzimamo zdravo za gotovo. A onda, kao grom iz vedra neba… dijagnoza… i sama spoznaja da je ugrožen netko tko nam je tako blizak i drag, netko nezamjenjiv… Neizvjesnost…čekanje nalaza… agonija… i ponovo neizvjesnost… i što je najgore, znate da će tako biti još neko vrijeme.

Zašto ovo pišem? Želim da znate da sam neizmjerno sretna na svakom vašem komentaru, na svakom novom sljedbeniku, da me neopisivo veseli druženje s vama, ali da s obzirom na situaciju možda neću moći biti s vama, možda neću često objavljivati postove, možda neću često komentirati vaše radove… ali želim da znate da sam ja s vama, da vas čitam i pratim i da ću iskoristiti svaki trenutak da budem s vama!

Nemojte me zaboraviti, kliknite ponekad na Majto's hemisphere… možda nešto „iskoči“.
Sve vas volim!!! Majto

P.S. nekoliko riječi o kutijici: micika Rosie, tako sam ju nazvala. Znam da sam već dosadna s Rosininim micekima, ali morala sam, ova me oduševila na prvu. Čipka na poklopcu, print na salveti, na rubovima pohabana pozlata, igra s dijelovima print u kombinaciji s pozlatom, 2k lak…

Šarena je, apstraktna je, čudna je, MOJA JE!