„Meow“

Počela je opet… moja mačkomanijaaaaaa!!! Dugo sam izdržala, jako dugo. Ha, ha, ma budimo realni! Razlog zbog kojeg tako dugo nisam radila mačkaste Rosike kutijice je taj što nisam imala odgovarajuću drvenu kutiju. A čupkanje ili rezanje ovih divota od Rosininih miceka nije dolazilo u obzir! I konačno sam u svom omiljenom hobby dućančiću pronašla savršenu kutiju. I odmah sam ih kupila nekoliko, hm, puno više od nekoliko, a to ste mogli i primijetiti u zadnje vrijeme na mom blogu. Uvijek isti oblik kutijice. Postala sam ovisna o tim kutijama, ne mogu si pomoći! Veličina kutije savršeno odgovara veličini salvete, a kako imam nekoliko salvetica koje se NE ČUPKAJU I NE REŽU (priznajem, iz samo meni poznatih razloga) ove kockaste kutijice su kod mene „in“. Jučer sam kupila zadnju i sad čekam novu zalihu.

A Rosina… već je dobro znana stvar da obožavam Rosina mačke! I opet je tu, moja Rosimanija… a ova je prva u nizu. Kao u onoj reklami :“… moram ih imati sve…“, samo da stigne nova pošiljka kutijica…

I za kraj, jedan mačkasti meow pozdrav svima!!!

„Duri Duri Durica“

Nije me bilo dugo, jako dugo, čak više od mjesec dana. A što me tako dugo moglo odvojiti od vas, kutijica, čipkica, gumbića i naravno raznih srčeka? Najjednostavnije rečeno: ŽIVOT! Znate onaj osjećaj kad vam se sve jednostavno „skupi“, pa treba vremena dok sve kockice složite, posložite, pa ih po n-ti put ponovo slažete u svojoj glavi, sigurni u neke svoje odluke… ali tako je samo u vašoj glavi, a u stvarnosti opet isto… isti film po ne znam koji put...

Nedostajale ste mi! Nedostajale ste mi jako, vi i vaši radovi, komentiranje i druženje s vama! A neke od vas su me tako razveselile i iznenadile svojim mailićima… jer uvijek je lijepo znati da je netko primijetio da te nema… da nekome nedostaješ… HVALA vam na tome!

A sad priča o Duri Duri Durici…

Nazvala sam ju tako jer me neodoljivo podsjeća na Duricu! A u mom svijetu Durica je jedna neobična djevojčica, kuštrave i uvijek pomalo raščupane kose, oblači se neobično, čak pomalo i neuredno, voli nositi mamine za nekoliko brojeva prevelike cipelice, različite čarapice od kojih je jedna uvijek navučena do koljena dok druga šlampavo visi! E da, Durica ima dva neobična prijatelja: miciku mačku i žabu bažu koje skriva u svojoj torbici!

Neobična je ta Durica! Sve oko nje uvijek je nekako kuštravo i čupasto… često se dogodi da ju drugi čudno gledaju… a ona se tada kao duri… i ljuti… i pravi se važna… a zapravo je tužna… i traži prijatelja, nekoga tko će ju voljeti baš takvu kakva je, kuštravu i čupastu…
Durica je krenula na put baš kao i njezina kutija. Duri Duri kutijica je trebala biti poklon, ali i dalje stoji u ormaru… jer tko bi želio ovakvu kutijicu? Čupavu i kuštravu, jakih i neobičnih boja? Tko bi želio Duricu? To je jednostavno previše…

A Durica? Ona nepomično stoji i gleda u oblake razmišljajući o tome kako bi bilo skakati po njima i od čega su oni napravljeni… čudni su njezini prijatelji! Micika mačka, žaba baža, a sad i oblaci! Oblaci su divni! Ali ju ne mogu zagrliti…