„Morski Swap“

Obožavam swapove! Kao malo dijete se veselim očekujući svoj paketić i radeći neku sitnicu za osobu koju ne poznajem. Ne znam zašto, ali to me posebno veseli, a kako sam ja romantičan i nostalgičan tip i nedostaju mi vremena pisanja ljubavnih pisama i slanja razglednica i vrijeme kada nije bilo facebooka, mailova i mobitela, poštar s paketićem ili pismom u ruci me uvijek posebno razveseli.

Lutajući bespućima ove naše kreativne blogosfere otkrila sam da e-sidora organizira morski swap i odmah se prijavila. Jedva sam čekala da se izvuku parovi, bila sam tako nestrpljiva… i papirići su se spojili, a moja swap parterica ovoga puta je Marija s bloga Fantastic hobby. Zadatak je bio napraviti nešto morsko, što mi se isprva nije činilo teško. Ali kad sam saznala da je moja partnerica Marija morska žena iz Zadra malo me uhvatila trema! Kako ću ja kao prava kontinentalka napraviti nešto ženi s mora, a da joj se svidi? Ajme meni!

Nisam imala neku posebnu ideju koja bi me vodila, krenula sam s prugicama i ovom salveticom s ribicama koja me je oduševila na prvu. Htjela sam da to nešto bude malo drugačije, veselo i razigrano. Štraftice dolje, ribice gore… pa je došla mrežica koju sam opet sama isplela, pa malo krpice na rub i naravno, već pogađate: GUMBIĆI!!! Puno gumbića s končićima koji vire! Da, priznajem, totalno sam opsjednuta s gumbićima u zadnje vrijeme! A vidi se, zar ne? Unutra slična priča:ribice, krpice, gumbići… nedostajalo je ono nešto što daje posebnu osobnu notu i sjetila se ja onih oznaka na barkama i brodovima… Svekar je opet bio vrijedan i napravio mi šablonu ZD-2011, kao Zadar 2011. jer je Marija iz Zadra. Nekako mi je jedna strana kutijice bila pusta i tada sam se sjetila zastavica koje već dugo želim napraviti, ali od filca za jednu Rosina kutiju koju nikako da završim. Zastavice su me totalno opčinile, kao i gumbići (ha, ha!) i apsolutno su mi otkriće! Ne znam kako vama, ali meni su baš če-če! Zastavice van, pa malo zastavica unutra i TO JE TO! Gotovo!
I baš kad sam mislila da je paketić spreman za slanje odlučila sam napraviti još jedan mali okvirić za sliku na istu temu. Da kutijica ne bude sama… Kartonski okvirić u obliku srčeka (a naravno, a što bih ja drugo!), štraftice, ribice, mrežica i TA DA!!!

Što kažete na moj morski kompletić?

P.S. Uskoro ću vam otkriti tajnu koja je za mene došla iz Zadra. Ali ne smijete nikome reći… psttttt

„Tri mjeseca“

Ne bi vjerovali, ali trebalo mi je tri mjeseca da završim ovu kutijicu! Čitava tri mjeseca! Ne, nije bilo baš tako puno posla s njom, bio je to jedan od onih nikada nedovršenih „projekata“. Znate ono, započnete s jednom idejom, nemate vremena i onda to tako nedovršeno stoji u ormaru mjesecima i više ne znate što bi s tim komadom, a ideja od prije vam je već pomalo i dosadila i više vam se ne čini kao ono nešto… Ili se to samo meni događa?

Tako je bilo s ovom kutijicom. Započela sam prije tri mjeseca i zaboravila što sam htjela i što mi je tada bilo u glavi. Nisam znala što bih s njom, pa sam ju u dva navrata bezuspješno dovršavala i završavala, dok ju konačno nisam završila. I sad ni sama ne znam što bih o njoj mislila! Možda zato što sam trenutno u potpuno drugom filmu, peru me končići i gumbići i trakice koje vire van, puno boja i šarenilo, miks svega i svačega… a ova ima samo dvije boje! Zapravo tri, ako u obzir uzmemo i čipkicu,a kod mene uvijek ima čipkice! Možda zato što je ovaj motiv već toliko puta viđen u ovoj ili onoj kombinaciji? Možda zato što sam ja sve samo ne „klasičan“ tip? A moram priznati da je i meni malo dosadila jer sam ju bila prisiljena gledati ta tri mjeseca u ormaru, pa je nestao onaj „X“ faktor…

Ali ipak… evo je…

„Jedna po mom“

Ova je definitivno jedna „po mom“! Ne znam kako vama, ali meni su najdraže narudžbe tipa: „daj napravi nešto, onako po svom, onako kako bi sebi to radila, i da je šareno, razigrano, igraj se, igraj se s uzorcima, bojama, i spajaj nespojivo“. Tako je otprilike glasila i ova narudžba. Kutijica je rađena za jednu posebnu mladu ženu, koja je sve samo ne obična i tipična. U skladu s njezinom osobnošću i ova je kutijica morala biti nekako drugačija. Mama i dragi su me satima pokušavali uvjeriti da mi ova narančasta nije baš najbolja sa zelenom u kombinaciji… i što ćeš sad tu dodati? Ja reko, pa točke, zna se! Točke? I njihovi zbunjeni pogledi… ali to ti baš ne ide! A kad sam na sve to ofarbala papirnati podmetač za čaše u zeleno i „ukomponirala“ ga u ostatak priče… Ove sovice su me odmah nekako asocirale na gumbiće, ne znam zašto. I tu sam si dala oduška, zaigrala sam se tim gumbićima, ne mogu si pomoći, jednostavno ih obožavam! Malo gumbića, malo trakice i šarenih končića koji vire van iz tih sitnih rupica… A da sve to začinim jednom osobnom notom, dodala sam i natpis unutra, hvala mom svekru na šabloni, a već znate da imam najboljeg svekra na svijetu koji strpljivo sluša i zajedno sa mnom realizira mnoge od mojih „fiks“ ideja! I da, još jedan podmetač! Još jedna zaraza se dogodila…

Hrabro priznajem: „Ovo je jedna po mom!“. Nadam se da će se barem nekima od vas svidjeti. Čudna je, znam, ali ja volim čudno! Mozak i dalje radi, slaže sličice u mislima, ali sama sam sebi zabranila nove kreativne eksperimente dok ne dovršim micastu kutiju koju sam započela raditi prije tri mjeseca, jednu cardicu zbog koje već imam noćne more jer je već odavno trebala biti gotova, jednu cvjetastu, klasičnu, plavo-bijelu. I jedan special licitar za jednu special darling… e, tek kad sve ovo dovršim, stiže jedna po mom, vilinska i najotkačenija ikada! Da, nisam dovršila ni licitar pladanj koji je polakiran i u ormaru čeka točkanje već skoro tri mjeseca… A vuče me ova moja vilinska, vuče… a valjda ću se oduprijeti… uh!