„Mojih najdražih šest“ (part two)

„Gusarica mala Zuja“

Opet me dugo nije bilo… jako dugo… a zašto me nije bilo… taj ćemo dio preskočiti i odmah krenuti dalje! Dakle, I'm back! Možda bi se tako trebao zvati ovaj moj post, ali zbog svog sadržaja on se mora zvati drugačije.

Moja mala zuja… Znate onaj osjećaj kad vam je netko toliko drag da vas i sama pomisao na tu osobu toliko raznježi i razveseli, a na licu vam se odmah pojavi smiješak? To vam je moja mala zuja! Mala žena koja zna što hoće, s čvrstim karakterom! Djevojčica koja ima posebne moći! Djevojčica u čijem zagrljaju sve ružno nestaje… a te ručice kad zagrle… ma to vam je kao što i ona pjesma kaže „Dogodila se ljubav za kakvu nikad' niste čuli“…

Zujica je imala rođendan, a kako Zujica obožava more, ribice, rakove, školjke, hoboitnice s izborom motiva dileme nije bilo. Pronašla sam ovu preslatku morsku salvetu. U početku nisam točno znala što ću s njom napraviti, nisam ju htjela rezati ili čupkati jer mi je sličica u cjelini zapela za oko… i tako se rodila ideja o većem okviru za slike, a veličina salvetice je odredila veličinu okvira. Nisam znala gdje kupiti tako velik okvir za slike. Sjetila se ja jednog starog i nikakvog komada kartona na tavanu… A kad se samo sjetim da sam ga u jednom „naletu čišćenja“ htjela baciti jer je bio sav nikakav?!!

Ova početna faza pripreme kartona… uh! Tu sam se dosta namučila! Karton je jako tvrd, ne možete si ni zamisliti koliko, mislim da je debljine oko pola centimetra ako ne i deblji! A čvrst, usudila bih se reći skoro kao drvo (da se sad mogu sjetiti gdje sam ga kupila jer bilo je to jako davno, vratila bih se doma s najmanje tri kvadrata!!!). Rezanje skalpelom, puno žuljeva, pa šmirglanje jer tko želi neravne rubove kao da su ga mišeki napali? Puno prašine koja leti po zraku…

Gotov, odrezani i ošmirglani karton okupao se u bijelom akrilu. Na gornji dio došla je salvetica, a na donjem dijelu sam uz pomoć pik trake odokativnom metodom improvizirala mornarski uzorak na prugice. Mornarski štih me potpuno zarobio! Ni sama ne znam kako sam se sjetila ribarske mreže! Tako mi je trebala ta ribarska mreža! Ali gdje naći ribarsku mrežu? E, sada slijedi najzanimljiviji dio!

Drage moje morske žene i morske sirene, molim vas bez smijeha!!! Sama sam isplela svoju „ribarsku mrežu“! Ako se to uopće mrežom može zvati, ali poslužila je svrsi! Imajte na umu da sam ja 100%-tna kontinentalka koja je sretna ako godišnje provede tjedan dana na morju! Malo mrežice gore, malo dolje, malo preko okvirića… mrežica je dala jednu posve novu notu, pa sam se poigrala i špagom u plavoj boji, a našlo se tu i nekoliko kupljenih gotovih ukrasa u morskim stilu… Slovca… i na kraju malo 3D efekta na gornjem dijelu (iako se baš dobro ne vidi na slikama)… drugi komad kartona za stražnji dio okvira dobio je svoju mornarsku haljinicu na prugice… i to je to! Okvirić je gotov!!! Nadam se da vam se barem malo sviđa! A kad se samo sjetim da sam ga htjela baciti… mislim karton…

„Još jedna romantična“

Evo još jedne romantične, totalno u mom stilu. U posljednje me vrijeme opasno puca neka romantika, nostalgija ( bolje rečeno, a kad me ne puca???)… ne znam ni sama kako bih to opisala… a kako sam i po prirodi nepopravljiva romantičarka, u glavi samo vidim ružice, nježne pastelne boje i čipkicu… i ne mogu si pomoći!

Tako je nastala i ova kutijica! Kartonska je! Druge okrugle kutijice te noći nisam imala, a iz nekog, i meni nepoznatog razloga, kutijica je morala biti okrugla! Uhvatila me neka „šiza“ i umjesto da razmišljam o smislu života i ljudskog postojanja, a kako to inače biva, primila sam se bojica i salvetica. Na par sati sve je stalo! Dugo sam bila budna… noć je bila duga, a ujutro sam se tako lako i lepršavo ustala, kao da sam spavala danima… jer sam konačno napravila nešto za sebe!!! Volim čipkicu, volim vintage, volim retro, volim romantiku!!! Ali vi to sve već znate, zar ne?

Kiss&Hug

Majto

„Retro box“

Ne možete si ni zamisliti koliko sam sretna dok pišem ovaj post! Konačno!!! Nakon pauze od gotovo mjesec dana jučer sam nakon dugo vremena uzela kistić u ruke, bojice, salvetice… i odmah je sve bilo nekako ljepše uz poznati miris ljepila za decoupage… a tek čipkica pod prstima… Iako je jučer bio divan dan za neku laganu šetnjicu… a i kućanski poslovi me još uvijek čekaju, kao i hrpetina veša kojeg nitko neće ispeglati, odlučila sam: danas je dan za kreativu i nema toga što će me odvojiti od mojih kreativnih planova, bojica, kistića, ljepila… dobro, priznajem, da bi me tortica sa sirom s jednom posebnom osobom uspjela odvojiti od salvetica na nekoliko sati…

Nisam imala neku posebnu ideju… no kad mi je pod ruku došla ta salvetica s ružicama… u glavi klik, blink, boom… i već nešto što jako dugo želim napraviti. Nisam bila sigurna u konačni rezultat pa sam se odlučila za kartonsku kutijicu jer ih u svojim zalihama imam jako puno, još iz vremena kada sam bila opsjednuta njima, dok se nije dogodila moja najveća ljubav, a to je drvo. Kartonska kutijica je jeftinija nego drvena i u svakom slučaju, znala sam, da ću je se u slučaju neuspjeha puno lakše „odreći“ nego drvene. Ma čuj ti mene, koga ja to zavaravam, ja sam hrčak, ništa ne bacam, a zbog toga se moj hobby ormar proširio i na mnoge druge police i „skrivene spremnike“.

Da se vratim kutijici… već dugo želim napraviti jednu „vintage“ kutijicu, nježnu, romantičnu, nostalgičnu, onako po „svom guštu“ („vintage“ je pod navodnicima je ga ja tako vidim)… salveta na poklopac kutijice… znate da volim prugice i prugice su došle na donji dio kutijice, kombinacija bojica i uzorak salvete… pa čipkica na poklopcu, malo bisera, ružica, kombinacija čipkice u raznim bojama, kombinacija različitih uzoraka… Ali! Donji dio s prugicama bio je nekako „prejak“ u odnosu na poklopac… pa malo šmirglanja i kao „shabby“ na kartonu (to uopće postoji?)… ali još uvijek nije to TO! Sve dok mi pod ruke nije slučajno došla nježna bijela čipkica koju sam zalijepila na roze prugice… I gotova je moja prva „vintage“ kutijica! Već vidim nove kombinacije boja, salvetica, krpica i čipkice…

Sad bi to trebalo ponoviti na mojoj najvećoj ljubavi, DRVETU!!! A za danas sam imala velike planove! Što ću? Pisati dokumentaciju? Učiti engleski??? A da malo „farbam“? Samo malo? Hm???

I hope you like it!!!